Client: City of Sombor
Architect: Riste Dobrijević, Milena Zindović
Year: 2019
Location: Sombor, Serbia
Status: competition
Award: Second prize
ŠIRA LOKACIJA
Lokacija planirana za novi Trg umetnosti nalazi se u užem centru Sombora, u okviru zaštićene kulturno-istorijske celine “Venac”. Centrom Sombora dominiraju neoklasični i neobarokni objekti, tipični za gradove Austro-ugarskog carstva. U blizini planirane lokacije Trga umetnosti nalazi se nekoliko važnih javnih objekata, sa kojim trg ostvaruje neposrednu ili vizuelnu vezu. To su objekat Narodnog pozorišta, objekat Gradske bibliotete “Karlo Bijelicki”, objekat Grašalkovićeve palate (Palata kulture), crkva Sv. Trojstva, Gradska kuća, Gradski muzej, Galerija Milana Konjovića. itd.
Šire okruženje predmetne lokacije odlikuje se i prisustvom većeg broja raznovrsnih javnih prostora, pre svega trgova i pešačkih ulica, koji imaju različiti karakter i oblikovanje zavisno od vremena realizacije, ali i i od značaja javnog prostora za grad. Od popločanja u širem okruženju prisutni su: granitne ploče u glavnoj pešačkoj ulici, klinker opeka i granitne kocke na drugim, nešto starijim prostorima, i behaton na poslednjim realizacijama. Od boja, prisutne su siva i žuta.
Zelenilo čini značajan element opremanja javnih prostora u Somboru, a u skoro svim okolnim ulicama postoje drvoredi. Nema mnogo fontana, jedina u okruženju je fontana na Trgu Koste Trifkovića.Postojeće javno osvetljenje na trgovima i u pešačkim ulicama je kanderlabrskog tipa, sa stilskim varijacijama od klasičnih dekorativnih do vrlo savremenih svetiljki. Svaki pojedinačni postojeći javni prostor ipak se odlikuje sopstvenim karakterom, dok zajedno čine identitet i sliku grada.
Na sličan način, u fomiranju, oblikovanju i materijalizaciji novog Trga umetnosti, težilo se uklapanju i poštovanju postojećih javnih prostora u neposrednoj i široj okolini trga, ali uz unošenje novih, karakterističnih elemenata materijalizacije i urbane opreme i mobilijara. Tako se omogućava da i novi trg zadobije sopstveni prepoznatljiv karakter i identitet, uklapajući se u širu sliku somborskih gradskih prostora.
SITUACIJA
Lokacija i postojeće stanje
Trg umetnosti predstavlja novi urbani prostor u Somboru, posebno multifunkcionalnog karaktera. Ovaj prostor predstavlja otvoreni produžetak kulturnih programa okolnih objekata Palate kulture, Narodnog pozorišta, kao i drugih kulturnih manifestacija koje se održavaju u gradu. Definisan gabaritima i arhitekturom okolnih objekata, sa svim odlikama klasicističkog trga, ovaj Trg umetnosti pruža mogućnost stvaranja suštinski urbanog prostora koji će se uspešno koristiti i uživati u različitim scenarijima. Stoga je pored otvorenog prostora bez barijera, koji je neophodan za uspešnu transformaciju u skladu sa funkcionalnim zahtevima, potrebno planirati ambijente koji će omogućiti njegovo prijatno uživanje van festivalskih i kulturnih događaja, u svako doba dana i godine.
Novi Trg umetnosti programski i formalno pripada pre svega Palati kulture, kao reprezentativnom objektu koji će rekonstrukcijom i adaptacijom oživeti kulturnu scenu Sombora i omogućiti život i javnom prostoru iza njega. Ovo je dodatno potvrđeno odnosom druga dva susedna objekta prema predmetnom prostoru – Narodno Pozorištena trg izlazi službenim ulazima i ulazom za scenografiju, kao i Biblioteka. Dakle, postaje jasno Trg Umetnosti treba otvoriti pre svega prema Palati kulture, dok za prostor između zadnje fasade Narodnog pozorišta i Biblioteke treba pronaći adekvatan tretman.
Ova “podela” dodatno je naglašena postojećom značajnom denivelacijom terena između parcele Palate kulture i prostora iza Narodnog pozorišta i Gradske biblioteke. Ova denivelacija pokazala se kao važna ograničavajuća karakteristika ovog prostora. Pristup savlađivanju ove denivelacije odredio je oblikovno čitav koncept projekta.
Oblikovanje i materijalizacije
Projekat postavlja liniju denivelacije tako da prostor koji nivelacijski i formalno pripada Palati kulture ima što čistiji i jasniji geometrijski oblik, dodatno naglašavajući klasicistički karakter, sasvim u skladu sa istorijskom arhitekturom koja ga okružuje. Vertikalne komunikacije – stepenice i rampa, grupisane su u fiksni linijski element koji funkcionalno i formalno deli prostor na dva dela: na prostor Trga umetnosti, i na prostor kojim se pristupa Biblioteci i Pozorištu. U tom linijskom elementu savladana je kompletna visinska denivelacija, čime su 2 dela predmetnog prostora dodatno razdvojena. “Donji deo”, odnosno prostor sa koga se pristupa službenim ulazima Pozorišta i Biblioteke, time je nivelisan sa već uređenim prolazom pored Maksija, dok je “gorni deo” u nivou sa Palatom Kulture.
Ovakva podela prostora uslovila je i njegov oblikovni tretman. U “donjem” delu intervencija je takva da se poveže sa postojećim uređenjem prolaza pored Maksija – krugovi u popločanju u prolazu zamenjeni su zelenim krugovima, koji služe i da usmere kretanja – ka Trgu umetnosti i ka službenim ulazima objekata. Krugovi su pozicionirani tako da se sačuva postojeće drveće ispred Biblioteke, kao i posadi novo prema fasadi Narodnog pozorišta. Zeleni krugovi takođe odgovaraju prečnicima za prilaz kamiona koji prevoze scenografiju. Planirano je isto popločanje od behaton ploča kao u postojećem prolazu.
Ovakav tretman donjeg prostora daje mu karakter intimnosti i zasenčenosti – on postaje još jedan “pasaž” do Trga umetnosti. Tako se sam trg dramatičnije vizuelno otvara sa svih tački prilaza – sa Trga Cara Lazara i iz prolaza kod Maksija, a takođe se ističe njegov intimni klasicistički ambijent.
“Gornji” deo – prostor Trga umetnosti, tretiran je drugačije, usled činjenice da ni formalno ni funkcionalno gornji i donji prostor ne funkcionišu kao jedna celina. Trg umetnosti inspirisan je pre svega istorijskom arhitekturom Palate kulture, i njenim potencijalom kako za programsko obogaćivanje ovog prostora, tako i za njegovo likovno oblikovanje nakon adaptacije. Vizure na ekspresivne fasade Palate zapravo postaju najveća likovna vrednost ovog prostora. U tom smislu, sama parterna obrada trga tretirana je minimalistički, kako ne bi konkurisala arhitekturi Palate.
Oblikovno je naglašena linija prelaza između 2 prostora – tu se nalazi rampa, stepenište i izdignuta klupa sa fontanom. Ta linija istovremeno predstavlja i vizuelnu pregradu između ta dva prostora, skrećući pogled posetilaca sa skromne zadnje fasade Pozorišta na klasične fasade Palate kulture.Masivni linijski element je obrađen u štampanom betonu, kao i obodi celog trga. Uvođenjem ove svojevrsne betonske “margine” u popločanju, formira se središnja naglašena površina Trga umetnosti. Obrađena kontrastno – u kamenim pločama, središna površina naglašeno postaje površina aktivnosti, kretanja, okupljanja, susreta, tenzije i iščekivanja, dok su sedenje, opuštanje, senka i žubor vode smešteni na obodu.
Kao vizuelni atrakteri dodatno su iskorišćene planirane skulpture, koje svojom pozicijom naglašavaju celovitost Trga i Palate. Postavljene su u linijama vizura, tako da dodatno “uvlače” prolaznike u prostor Trga, koji im se kroz pasaže otvara na jedinstven način.
Jednostavan i klasičan tretman Trga omogućava njegovu multifunkcionalnost u skladu sa zahtevima konkursa: moguće je postavljanje bine i gledališta u nekoliko konfiguracija na trgu. Pored toga, sklopivim i pomerljivim urbanim mobilijarom trg može poprimati različite ambijentalne i funkcionalne kvalitete, u zavisnosti od potreba korisnika i građana Sombora.
Urbana oprema
Usled prirode Trga Umetnosti kao multifukcionalnog prostora zelenilo je grupisano u ambijentima, zajedno sa sedenjem. Fiksne pozicije urbanog mobilijara nalaze se na obodima trga. Uz liniju denivelacije formiran je dugačak i širok betonski postament koji ima multifunkcionalnu ulogu – služi kao klupa, fontana, mesto susreta i okupljanja. Postament je oblikovan kao savremena interpretacija klasične plinte, sa uvučenom trakom od kortena koja razbija masivni betonski blok. Iza klupe formirana je rampa, čija dužina je uslovila i dužinu klupe, a linearni blok prekidaju i široke stepenice. Uz klupu je planirano u nešto slobodnijoj konfiguraniji, kako bi se razbila strogost masivne linije denivelacija. Ovako postavljeno drveće omogućava udobno korišćenje klupe u hladovini, kao i slobodno kombinovanje fiksnog sa pokretnim elementima mobilijara u senci.
Drugi ambijent sa fiksiranim sedenjem čine tri klupe od kortena, slobodno postavljene u delu trga uz fasadu Palate kulture, nasuprot fontane. I ovde je sedenje grupisano sa zelenilom, tako da su klupe u hladovini I pogodne za korišćenje i leti. Fragmentisana kompozicija sedenja i zelenila u ovom ambijentu ne konkuriše i ne zaklanja od pogleda neobaroknu fasadu Palate, već je dodatno aktivira. Kontrast u materijalizaciji i oblikovanju: beton i korten, masivna linija i slobodno postavljeni elementi; naglašavaju razliku u ambijentima, koji se podjednako dobro uklapaju u jednostavnu klasicisitičku postavku trga – kao na mediteranskim trgovima antičkih gradova gde podjednako dobro žive monumentalni spomenici i pomerljive terase ugostiteljskih lokala.
Najveća površina trga ostavljena je slobodna od fiksnih elemenata urbanog mobilijara, slobodna za različite dnevne i večernje aktivnosti. Van festivalskih zahteva za ovaj prostor, njega je moguće opremiti pokretnim urbanim mobilijarom (stolicama na sklapanje) čija upotreba korisnicima ostavlja slobodu za različite konfiguracije u prostoru, stvarajući uvek promenljiv pejzaž trga. Činjenica da je trg intimnog karaktera, i u bliskoj vezi sa unutrašnjim prostorom Palate kulture omogućava ovakav pristup: stolice na sklapanje se tokom noći mogu uneti u skladištni prostor Palate. Takođe, slobodna površina trga omogućava da se u okviru Palate kulture planiraju i prateći ugostiteljski i drugi sadržaji, koji mogu imati svoje relativno stalne otvorene sadržaje na trgu (bašte i dr.)
Koncept osvetljenja je u službi očuvanja intimnosti ovog prostora. Pored kandelabara, koji daju osnovno osvetljenje, koriste se niske svetiljke i refleksija svetla sa okolnih fasada i vodene površine kako bi dobilo atmosferično i indirektno osvetljenje. Za gornji deo, Trg umetnosti, odabrane su svetiljke koje svojim dizajnom, iako savremenim, podsećaju na tradicionalno oblikovanje uličnih fenjera. U donjem delu predviđene su iste svetiljke savremenog dizajna kao u prolazu kod Maksija. Rampa i stepenište su osvetljeni zidnim svetlima, kao i spomenici i drveće.
Nova i postojeća stabla koja se zadržavaju su postavljena u nezastrte otvore. U donjem delu zelene površine su velikih prečnikasa ivičnjakom od kortena i služe za oblikovno bolje definisanje kretanja u prostoru. U zelenim krugovima planirano je više stabala većih krošnji. Stabla su pozicionirana tako da istovremeno od pogleda sakriju neatraktivne zadnje fasade Pozorišta i Aneksa biblioteke, kao i da formiraju svojevrsan zeleni pasaž do stepeništa i Trga Umetnosti – parirajući na taj način postojećim i planiranim pasažima kroz Palatu kulture i dodatno naglašavajući klasicističko definisanje prostora trga.
U gornjem delu Trga umetnosti, otvori za stabla tretirani su drugačije, sa urbanijim karakterom. Planirani otvori su veći od standardnih kako bi se omogućilo da drveće dostigne punu visinu, ali su projektovani “poklopci” čija materijalizacija odgovara materijaliziciji trga, kako veliki otvori ne bi smetali pri većim okupljanjima na trgu. Kod oba tipa planiranih otvora za stabla zelene površine su upuštene, tako da mogu da prime deo atmosferskih voda sa trga, i zadrže za potrebe prirodnog zalivanja drveća.
Spomenici
Važan element karaktera trga svakako je i rešenje postavke spomenika. Na Trgu umetnosti planirani su spomenici ličnostima zaslužnim za izgradnju objekta Grašalkovićeve palate, ali i razvitku modernog Sombora, a to su: grof Anton Grašalković, Franc Jozef Redl, Paul Krušper i Mihailo Irmenji. Potonja tri bili su, svaki u svoje vreme, administratori Bačke regije, i svojim radom doprineli razvoju Sombora. Grof Grašalković, iako Palata nosi njegovo ime, najmanje je bio vezan za sam grad Sombor.
Stoga je ovim figurama u konceptu prostora pristupljeno na različiti način. Trojica administratora grupisana su u kompoziciju tri biste, postavljenu u čelo trga. Biste su naglašene i trakom u popločanju, kao i ekspresivnim masivnim postamentima. Ovakvim tretmanom odaje se pošta Francu Jozefu Redlu, Paulu Krušperu i Mihailu Irmenjiju na podjednak način, obzirom da su i po funkciji imali isti značaj. Ova kompozicija predstavlja vizuelni kulminaciju čela trga, i aktivira ga, a vidljiva je i kroz prolaz sa Trga Svetog Trojstva, i predstavlja dodatni vizuelni atrakter za prolaznike.
Za spomenik grofu Antonu Grašalkoviću planirana je izrada pune figure u malo većoj od prirodne veličine, oko 2 m visine, i njeno postavljanje direktno na parter, u suprotnom čelu trga. Ekscentričnom pozicijom figure izbegava se monumentalni efekat, već se zapravo figura grofa I njegova ličnost približavaju građanima Sombora. Grof Grašalković samo je jednom posetio Sombor, pa ipak objekat Palate nosi njegovo ime, te je možda simbolično neophodno da se ova figura bolje upozna sa životom u gradu. Otud je, uprkos značajnijoj tituli, ova figura zamišljena bez monumentalnosti, u šetnji i dodiru sa uživaocima trga, sa mesta gde se sagledava skoro u potpunosti objekat Palate i novi Trg umetnosti.















